plasta
61CLEMENTIA — tamquam numen ab antiquis colebatur, unde Plutarchus scribit, in Caesare, eius Clementiae templum non ab eius moribus abhorrens decretum fuisse. Simile quid de Atheniensibus legimus, quos in Foro Urbis aram Misericordiae erexisse, ad quam non… …
62PLASTICE — Graece Πλαςτικὴ, Ars fingendi ex argilla, gypso, cera, aliave materia: unde similit udine petitâ de mollibus ac cereis puerorum ingeniis, Horatius, l. 2. Epist. 2. v. 8. Argillâ quidvis imitaberis udâ. A Galeno, una cum Graphice seu Picturâ,… …
63TEGULAE — Cinyrae inventum, Agriopae filii, Plinio, l. 7. c. 56. quae cum primum rudi arte ex argilla fierent, Dibutades primus personas tegularum extremis imbricibus imposuit, quae inter initia prostypa vocavit. Postea idem ectypa fecit. Hinc et fastigia… …
64adorácija — ž 1. {{001f}}pov. u Rimskom Carstvu (kraj 3. st.) ceremonija u kojoj podanik klečeći ljubi rub careva plašta 2. {{001f}}pov. umj. a. {{001f}}u antičkim prikazima klanjanje božanstvu, vladaru ili heroju b. {{001f}}u ikonografiji, poklonstvo… …
65golòškržnjāci — m mn 〈N golòškržnjāk〉 zool. podred puževa bez ljušture i plašta (Nudibranchia) …
66plȃst — m 〈G plásta, N mn plástovi〉 1. {{001f}}onoliko složena sijena koliko se može nositi na vilama ili u rukama 2. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}kamara{{/ref}}, {{ref}}stog{{/ref}} ⃞ {{001f}}tražiti iglu u ∼u sijena tražiti nešto što je teško ili nemoguće… …
67plȃšt — m 〈G plášta, N mn pláštevi〉 1. {{001f}}odjevni predmet kojim se zaogrće povrh ostalog odijela (u svečanim prilikama ili pri obredima); ogrtač 2. {{001f}}zaštitni, vanjski sloj; omotač [ozonski ∼; ∼ mikrofona; olovni ∼ (u nuklearnoj centrali)] 3.… …
68potòvariti — svrš. 〈prez. potòvarīm, pril. pr. īvši, prid. trp. potòvaren〉 1. {{001f}}(što) staviti sav tovar (ob. od više komada) na neku površinu koja je uzdignuta ili preko kakvog drugog tovara 2. {{001f}}(koga, što) zatrpati koga kao teškim tovarom, pasti …
69rògulje — ž pl. tantum drveno rašljasto oruđe, ob. s dva roga, za skidanje sijena s plasta i bacanje stoci i sl.; vile, roglje …
70vòdīlja — ž 1. {{001f}}ona koja vodi, ob. u atributskoj službi, uz imenice [misao ∼; zvijezda ∼] 2. {{001f}}mat. krivulja po kojoj klizi izvodnica plohe kada je izvodi [kružnica je ∼ plašta cilindra]; direktrisa, provodnica, ravnalica …
